Završetak obrazovanja i ulazak na tržište rada prijelomno je razdoblje u životu svake mlade osobe. Međutim, danas je nakon fakulteta teško naći posao. Koliko diploma u Hrvatskoj zaista vrijedi pokazuje i statistika: trenutno je na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) prijavljeno više od 35 000 osoba s visokom stručnom spremom, što je 10 % ukupnog broja nezaposlenih. S obzirom da samo 20 % građana ima visoku stručnu spremu, što je daleko ispod europskog prosjeka, ove su brojke zaista poražavajuće. Time je Hrvatska po stopi nezaposlenosti visokoobrazovnih kadrova pri vrhu europske ljestvice. Na prvi posao u struci čeka se više od godinu dana. Čak i tada, samo polovica njih nađe posao, dok su ostali i dalje osuđeni na burzu.
Hrvatska stvarnost – 360 tisuća nezaposlenih
Veliki problem mladima pri traženju prvog posla predstavlja i nedostatak radnog iskustva. Zbog toga je u svibnju prošle godine donesen Zakon o poticanju zapošljavanja. Zakon ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića donio je izmjene koje su mnogi opisali kao besplatno volontiranje. Radi se o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa. Svi su poslodavci, država, javni sektor i privatnici dobili pravo da s mladim ljudima zaključuju ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa na rok od jednu, dvije ili tri godine. Mladima koji se odluče na takvo stručno osposobljavanje bit će plaćeni doprinosi i radni staž u iznosu od 1600 kuna.
Međutim, mnogi se pitaju kako preživjeti s 1600 kn mjesečno. „Tih 1600 kn namijenjeno je za pokriće putnih troškova i jedan topli obrok dnevno“, kazala je Ivana Šimek s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, nadodavši da je mladima ovo šansa da steknu potrebno radno iskustvo u struci kako bi se mogli osposobiti i konkurirati na tržištu rada.
Stručno osposobljavanje je dobrovoljno, pa se mladi, ukoliko nakon nekoliko mjeseci odustanu, mogu bez sankcija vratiti na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Staž koji su odradili upisat će se u radnu knjižicu. Svi koji su obuhvaćeni tom mjerom vodit će se i u posebnoj evidenciji HZZ-a te će biti obaviješteni ako se otvori radno mjesto za stalni posao.
Radno iskustvo mladima zlata vrijedi
Država bi trebala nadzirati poslodavca da pripravniku doista osigura stručno znanje, a ne da slaže putne naloge, nosi kave ili fotokopira. Za poslodavce koji bi eventualno htjeli zlorabiti zakonska rješenja na štetu mladih, predviđene su kaznene odredbe – novčane kazne od 50 do 100 tisuća kuna.
U zemlji nezaposlenih očito je da mogućnosti izbora nisu velike: volontiranje ili napuštanje zemlje. Službeni podaci govore da je u posljednje tri godine Hrvatsku napustilo više od 32 tisuće ljudi. Broj je puno veći ukoliko se tome pribroje i oni koji su neregistrirano otišli iz zemlje. Nezaposlenost i loše gospodarsko stanje u Hrvatskoj uzrokuju migracije mladih u Kanadu, SAD, Australiju, a radi se većinom o visokoobrazovnim ljudima.
Mnogi na burzi čekaju i nekoliko godina na posao
Kako bi potakla poslodavce na lakše zapošljavanje mladih, Vlada je zakonom uvela olakšice: poslodavci su na dvije godine oslobođeni plaćanja tzv. bruto 2 doprinosa na plaću za zapošljavanje nezaposlenih bez radnog iskustva u zvanju za koje su se obrazovali. Isto vrijedi i za dugotrajno nezaposlene osobe koje su na burzi rada dulje od dvije godine. Mjerama koje predviđa zakon obuhvaćeni su samo poslodavci koji isplaćuju plaće i doprinose te ne daju poslovno uvjetovane otkaze.
Što se dogodilo mjesecima nakon donošenja zakona? Privatnici nisu pokazali veliki interes za takvom vrstom kadra, ali jest državna uprava. Prema posljednjim podacima s HZZ-a, tek je 250 volontera otišlo u privatni sektor, a sedam puta više u državnu upravu. Dok se ministar Mrsić hvali uspjehom svog zakona, na burzi je i dalje alarmantno stanje: više od 360 tisuća nezaposlenih, od toga 130 tisuća mladih, više od polovice bez dana radnog iskustva. Kakva ih budućnost čeka? Je li u Hrvatskoj za ovu generaciju zaista prekasno?
Neka Strana Priče 
Pohvale za tekst i temu, sugovornica iz priloga je jako lijepo i elokventno pogodila bit tematike i u potpunosti se slazem izrecenim!
Kao prvo, pohvala za temu! Zaista ne znam kako bi mlada osoba koja nije iz Zagreba trebala godinu dana plaćati stan, režije i život u Zagrebu. Samo najam stana i režije ako imaš sreće dosežu 1600 kn. Nevjerojatno mi je ponašanje ministra Mrsića i cijele vladajuće garniture koja se ponaša kao da ju je baš briga za sve ove mlade ljude koji godinama ne mogu pronaći posao. Iskreno se bojim diplomirati jer ne znam što me čeka kad završim fakultet. Teško je pronaći čak i mjesto gdje možete volontirati za tih 1600 kuna. Sve u svemu, ovoj generaciji se crno piše čini mi se!
Izgleda da je ova vlada od nas odustala. Toliko o tome da se isplati ulagati u obrazovanje. Očito je da nijedna moja diploma nakon faxa neće vrijediti ništa. U zemlji u kojoj je gospodarski sektor izumro, za mlade nema perspektive. Samo se nadam da neću morati tražiti posao negdje preko bare 😦
Odlično obrađena tema. S obzirom da sam pročitala sve tvoje postove, zaista mogu reći da imaš najbolji blog. U svakom tvom postu vidi se uloženi trud 😀 Što se tiče ovog genijalnog rješenja, mene zanima jedna zgodna stvar. Što se događa s ljudima koji odrade tu jednu godinu?Zaposli li ih poslodavac ili poslodavac može zlorabiti tu mogućnost i svake godine uzimati novog volontera, a da na kraju nitko ne dobije posao?Da je velik problem neiskustvo, to apsolutno stoji, ali život sa 1600 kuna je nemoguć. Odnosno, moguć je ako živiš s roditeljima koji te hrane i daju mjesečni džeparac, što je ponižavajuće za radno sposobne osobe s diplomom. Iskreno rečeno, najgora noćna mora mi je sjediti na burzi nakon faxa i diviti se svojim peticama. Rad u inozemstvu je odličan, ali treba imati na umu da i EU ima nekoliko desetaka milijuna nezaposlenih. Da ne spominjem da sada Njemci idu u Tursku u potragu za poslom.
Još jednom pohvale za temu! 🙂 Mislim da nam svima ovisi sudbina o istome – pronalasku posla. Iskreno, mučno mi je slušati više kako nam ljudi iz struke govore kako nikada nećemo pronaći posao ili kako je užasno stresno to što radimo.
Nama, koji smo još puni tog entuzijazma i ambicija da nešto promijenimo na bolje.
Nadam se da će se u budućnosti zaista pozicija novinara i novinarstvo promijeniti, te da ćemo svi moći, nakon završenog fakulteta okrenuti boljem, kvalitetnijem novinarstvu te tako vratiti povjerenje ljudi u nas.
Očekujem da i nakon ovog kolegoija održavaš blog, super je! 🙂 :*
Hvala svima na pohvalama 🙂
Mislim da je Daria pogodila problem koji nisam napisala u postu, jer još uvijek nije prošlo godinu dana od primjene da bi znali rezultate. Međutim, poznavajući praksu studentskih ugovora, gdje na ozbiljna radna mjesta mnogi zapošljavaju studente upravo zbog olakšica tj. neplaćanja doprinosa i nakon isteka studentskih prava odmah im daju otkaz i traže nove studente, mislim da će i ovo postati začarani krug – nikoga neće zaposliti za stalno već iznova iz godine u godinu vrtiti nove vježbenike tj. jeftinu radnu snagu 😦 To već odavno rade odvjetnici, veterinari i sl. struke gdje je vježbeništvo odnosno pripravnički staž obvezni dio obrazovanja nakon diplome i uvjet za polaganje pravosudnog ili stručnog ispita.