Prosvjed roditelja djece s invaliditetom

Posted: 14 prosinca, 2012 in Uncategorized

„S poteškoćama se možemo nositi, s nepravdom ne!“ moto je današnjeg mirnog prosvjeda na Markovu trgu u organizaciji roditelja djece s invaliditetom. Roditelji iz svih dijelova Hrvatske željeli su Vladi i javnosti ukazati na probleme s kojima se susreću prilikom ostvarivanja svojih prava te su pozvali nadležne institucije da krenu u njihovo rješavanje i omoguće djeci s invaliditetom normalnu socijalizaciju. Od Vlade zahtijevaju izmjene zakona o statusu djece i njihovih roditelja – traže fleksibilniju dodjelu statusa roditelja skrbnika i izjednačavanje prava roditelja njegovatelja s pravima njegovatelja HRVI. Također traže da se njihovoj djeci prestane uzimati pola invalidnine ako borave u školi ili nekoj drugoj ustanovi više od četiri sata, te da im se osiguraju osobni asistenti.

„Djeci s invaliditetom uzima se pola invalidnine ako su dulje od četiri sata u školi ili nekoj od ustanova. Naša djeca nisu manje invalidna ako idu u školu. Potrebna im je financijska podrška kako bi se socijalizirala“, istaknuo je jedan od roditelja na prosvjedu. Sabina Lončar, jedna od inicijatorica prosvjeda, navela je samo neke od problema s kojima se susreće: „Moja Selina ima jedanaest godina i cerebralnu paralizu, a ja ne mogu dobiti status roditelja skrbnika, jer je ona četiri sata u školi. Pitam se što je s ostalih dvadeset sati? Tko se o njoj brine tih dvadeset sati?“.

Prosvjednici su podsjetili i kako roditelji njegovatelji rade za 3,64 kn po satu, provode kompletnu rehabilitaciju i medicinsku skrb, jer ni osnovna skrb poput logopeda i defektologa mnogoj djeci nije osigurana. Zbog toga roditelji iz manjih sredina zahtijevaju osnivanje rehabilitacijskih centara u svojim lokalnim zajednicama.

Djeci s invaliditetom zajamčena su prava na medicinsku rehabilitaciju i socijalizaciju Ustavom i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, istaknuli su roditelji, dodavši kako je Vlada u ovom slučaju u potpunosti zakazala. Iako je Vlada 2007. godine potpisala, a Sabor ratificirao UN-ovu konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, država nije u potpunosti ispoštovala preuzete obveze iz Konvencije. Zbog toga Hrvatskoj neprestano stižu opomene iz Europske unije, UN-ovog vijeća za ljudska prava i udruga civilnog društva. „Sve je na kraju prepušteno roditeljima. Roditelji djece s invaliditetom prisiljeni su većinu svojih problema rješavati preko udruga. Ako nemaju udrugu u svojem mjestu, nema ni rehabilitacije za djecu, zato što država nije ništa osigurala u manjim sredinama“, istaknula je predstavnica roditelja Andrijana Žderić. „Osim što djeca ostaju bez rehabilitacije, ne postoji ni mogućnost zapošljavanja osobnih asistenata, koji su nužni za integraciju djece u škole i vrtiće“, kazala je Žderić.

Međutim, najveći problem s kojim se susreću roditelji jest brojna administracija s kojom se moraju suočiti kako bi dokazali status invalida. Naime, djeca sa statusom najtežih invalida kod kojih postoji trajno oštećenje, moraju svake 2-3 godine dolaziti na komisiju koja utvrđuje jesu li djeca ozdravila, te se na svakoj komisiji ponovno utvrđuje stupanj invaliditeta i prava koja iz toga proizlaze.

Kako bi senzibilizirali javnost za njihove probleme, roditelji su pokrenuli i Facebook grupu Pomozimo djeci s invaliditetom. „Ovo je mjesto gdje možemo podijeliti svoje probleme, razmijeniti iskustva i zajednički djelovati na poboljšanju kvalitete života djece s invaliditetom i sve djece kojima je pomoć potrebna. Širimo zajednički glas o našim anđelima, oni su tu među nama i darujmo im pravo na normalan život“, stoji u priopćenju roditelja.

Osim na Markovu trgu, prosvjed je održan i na splitskoj rivi te u Dubrovniku ispred crkve Sv. Vlaha.

Komentari
  1. dariarendulic kaže:

    Ovakvi su prosvjedi samo mali koraci prema stvarnim pomacima u praksi. Činjenica da stižu opomene raznih instanci EU uopće me ne čudi. Ako smijem dodati, 2011. godine Institut Otvoreno društvo i Hrvatska udruga za promicanje inkluzije objavili su izvješće o školovanju i zapošljavanju osoba s intelektualnim teškoćama. U izvješću ističu kako je uključivanje djece s intelektualnim poteškoćama u redovno školstvo jako ograničeno i ovisi o dobroj volji nastavnika. Izvješće je zaista zanimljivo http://tinyurl.com/at3wyau.

    • Ilda kaže:

      Nažalost, mnogima je svakodnevni život otežan, jer ne mogu ostvariti niti najosnovnija prava poput obrazovanja. U većini gradova nema rehabilitacijskih centara, pristup školama i drugim obrazovnim institucijama je onemogućen, jer ne postoje prilazi za invalide. Kad se reže proračun, uvijek se reže na slabijim skupinama, a s druge strane, novci se troše na basnoslovno skupe gluposti poput preuređenja vladinih kabineta, nabavu novih službenih automobila, najskuplje laptope i sl. Toliko o socijalnoj osjetljivosti vlade. Osjetljivi jesu, ali samo kad je o njima riječ 😮

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s